CHEF

Belizar Miloš

Ime mi je Belizar Miloš i rođen sam u Zagrebu te sam dane rane mladosti proveo u zagrebačkom naselju Trnje.

S obzirom na to da su mi oba roditelja radila u hotelu Esplanade (majka kao nadzornica u odjelu domaćinstva, a otac kao concierge), od ranih dana je postojala izvjesna povezanost sa strukom koju sam kasnije izabrao za životni poziv.

Presudan trenutak za odluku čime ću se baviti u životu bio je kada me je otac upitao: "Sine, na velikom si životnom križanju: Moraš odlučiti želiš li ići u gimnaziju i znati da nakon nje imaš još 4 godine školovanja ili pak u strukovnu školu nakon koje odmah počinješ raditi, te uz volju i zalaganje brzo ćeš se osamostaliti i svojim rukama sticati ono što želiš"

Tada sam odlučio upisati Ugostiteljsko - hotelijerski obrazovni centar...

Budući da sam za vrijeme školovanja pohađao praktičnu nastavu u Esplanadi i pokazao se kao osoba koja ima smisla i talenta za kulinarstvo, nakon završetka školovanja dobio sam posao kao kuhar-naučnik. Prva pozicija mi je bila posluživanje gostiju za buffet stolom, ali budući da sam radio u našem najboljem i najcjenjenijem hotelu te imao želju za većim znanjem, vraćao sam se gotovo svaku drugu večer u hotel na razne domjenke, bankete, svadbe i upijao sve što bih vidio.

Tijekom karijere imao sam četiri mentora i učitelja. U razdoblju Esplanade učio sam tada od najboljih i najpriznatijih chefova Hrvatske, bili su to Kruno Veličan, Mario Starman i Ivica Štruml. A četvrti je jedan od najcjenjenijih i najosebujnijih ugostitelja i kuhara Hrvatske, Antun Matković-Car koji mi je prenio znanje u restoranu Lucullus - Hvar.

Nakon Hvara pokrećem projekt - restoran Agava koji se nalazi u Zagrebu u Tkalčićevoj ulici. Krenuli smo konceptom koji je najzastupljeniji te najrentabilniji u Italiji, a to je trattoria ili u prijevodu - mjesto gdje se može pojesti originalna tjestenina, rižoto, mesni ili riblji odrezak, ali isto tako i pizza.
No, kako je nažalost takva vrsta objekta doslovce "oskvrnuta" s raznim objektima kojima je jedini cilj bio profit, a ne kvaliteta, nismo bili konkurentni budući da smo imali kvalitetniji i skuplji proizvod.

Oduvijek sam se vodio time da je poziv nas ugostitelja ne samo "nahraniti", nego vrhunski uslužiti i usrećiti gosta, ali isto tako i educirati ga. Citirat ću Augusta Escoffiera, čovjeka koji je zaslužan za postulate, stručne izraze, termine, kulinarske tehnike i koncept rada svake ozbiljne kuhinje: "Dobra hrana je temelj iskrene sreće."

Stoga smo s vremenom i postupno podizali letvicu, ulagali u osoblje i poslovanje, te vjerovali u svoj cilj. Danas je restoran uvršten od strane struke i relevantnih kritičara među 10 najboljih u Zagrebu te 20 u Hrvatskoj. Isto tako restoran je međunarodno prepoznat i odlikovan Michelinovom preporukom te preporukom u vodiču Gault&Millau.

Jeste li znali?

Tkalčićeva je sagrađena na potoku.